MENU 
Filter cigarete je proizveden s ciljem smanjenja unosa otrovnih materija nakon sagorijevanja duhana u pluća konzumenta, što bi značilo da svaki opušak od cigarete predstavlja mali spremnik otrovnih materija.
Osnovni sastojci filtera cigareta su celulozni acetat i papir, od kojih je papir biorazgradiv i relativno brzo se raspada, dok celulozni acetat koji predstavlja satkana plastična vlakna razgrađuje se izuzetno sporo i ima mnogobrojne neželjene efekte na živi svijet. (koliko sporo, otprilike?)
Opušci od cigareta su najzastupljenija vrsta sitnog otpada
Procjenjuje se da se u jednoj godini baci više od 5 000 000 000 000 komada, što znači da se svake sekunde baci približno 130 000 opušaka.
U Bosni i Hercegovini se za godinu dana ispuši oko 1765 cigareta po stanovniku (stariji od 14 godina) što rezultira sa oko 5 600 000 000 opušaka.
Ako pretpostavimo da je zapremina jednog opuška 1 cm 3 , pušači u Bosni i Hercegovini za godinu dana odbace toliko opušaka da bi se njima mogla ispuniti zgrada od pet spratova!
Iskorišteni filter sadrži otrovne hemikalije kao što su — nikotin, arsen, kadmij, vinil hlorid, aceton, živa i olovo.
U studiji iz 2010. godine koja je objavljena u časopisu Industrial & Engineering Chemistry Research, kineski istraživač Jun Zhao sa saradnicima pokazao je da se hemikalije dobivene natapanjem opušaka mogu koristiti kao sredstvo za suzbijanje hrđe na određenoj vrsti čelika koji se koristi u naftnoj industriji. Drugom studijom iz 2009. godine utvrđeno je da bi se opušci mogli koristiti u proizvodnju cigli.
Može se reći da je ovo problem koji još uvijek čeka na genijalna rješenja koja će promijeniti svijet.
Imaš li ti ideju kako bi se mogao riješiti problem odbačenih opušaka?
Plastični otpad spada među najveće zagađivače rijeka i mora. Oko 8 000 000 tona plastike svake godine dospijeva u mora i okeane. Preko riba i drugih organizama ulazi u lanac ishrane, pa tako plastika koju nemarno odbacimo u prirodu na kraju, u vidu mikro- i nanoplastike, završi na našem tanjiru.
Procjenjuje se da se za godinu dana upotrijebi 5 000 000 000 jednokratnih plastičnih vrećica.
Po hemijskom sastavu, jednokratni plastični proizvodi su:
Svi navedeni sastojci su izuzetno štetni za zdravlje živog svijeta.
PET (polietilen) ambalaža se može uspješno reciklirati i nakon reciklažnog procesa imati svoju ponovnu primjenu!
Ne.
Po podacima Svjetskog fonda za prirodu (WWF) ukupna emisija CO2 bi se do 2030. godine mogla utrostručiti zbog spaljivanja plastike.
Na tržištu sekundarnih sirovina, za 1000 kilograma otpadne plastike kao što su flaše od Fante, kisele vode i slično, može se dobiti 200 – 350 KM.
Imaš li ideju kako riješiti problem odlaganja otpadne plastike?
Jesi li nekad iskoristio otpadnu plastiku za nešto kreativno?
Svi znamo za proizvode od recikliranog papira. Stare novine, papirna i kartonska ambalaža te drugi proizvodi od papira ipak često završe u prirodi.
Papir se proizvodi od celuloze koja se dobiva preradom drveta. Većinu otpada na javnim deponijama čini papir. Zapreminski zauzima veliku površinu, a razgrađuje se dvije do šest sedmica. Papir se jednostavno reciklira, a kada bi se smanjile količine koje završe na deponijama, i deponije bi zauzimale značajno manji prostor.
Pritom, što se više papira reciklira, to je manje drveća potrebno posjeći da bi se dobila celuloza.
Vaši roditelji se sjećaju akcija prikupljanja papira za školarce. Papir je sirovina koja ima prepoznatu vrijednost, što znači da se odbačeni papir može prodati na tržištu sekundarnih sirovina. Naravno, cijena, kao i lakoća reciklaže, zavise od vrste papira, pa se tako za 1000 kilograma kartona može dobiti 110 KM, novinskog papira od 80 – 150 KM, dok je cijena otkupa „urednijeg“ i čistijeg papira još i veća.
Imaš li ideju kako brže, lakše i jednostavnije zbrinjavati otpadni papir?
Jesi li nekad iskoristio otpadni papir za nešto kreativno?
Metali su se reciklirali i prije nego što je ta riječ izmišljena. Aluminijum i čelik mogu da se recikliraju u potpunosti, neograničen broj puta, bez gubitka u kvalitetu, a sa uštedom od 95% energije u odnosu na dobijanje aluminijuma iz boksita. Za izradu jedne limenke iz sirovine potroši se toliko energije koliko bi se moglo potrošiti za recikliranje 20 limenki.
Recikliranjem 1 kg aluminijumskih limenki može da se sačuva 8 kg boksita (rude), 4 kg hemijskih produkata i 14 kW struje. Reciklaža limenki smanjuje potrošnju prirodnih resursa, a ujedno se smanjuje i količina otpada koji nastaje u domaćinstvu. U poređenju sa proizvodnjom od primarnog aluminijuma iz boksita, putem reciklaže moguće je da se uštedi 95% potrebne energije, da se smanji ispuštanje CO2 (gas efekta staklene bašte) za 95% i da se uštedi 97% vode. Reciklaža aluminijumskih limenki za piće, takođe, značajno smanjuje potrebu za osnovnom sirovinom, boksitom.
Aluminijumske limenke se otkupljuju po cijeni od 1 KM za 1 kilogram.
Znaš li šta je solografija? A znaš li kako napraviti solografsku kameru od limenke?
Imaš li ti ideju kako riješiti problem otpadne aluminijumske ambalaže?
Jesi li nekad iskoristio limenku za nešto kreativno?
Nije jednostavno riješiti se žvakaće gume na pravilan način. Vjerovatno ste se nekad našli u situaciji da preturate po džepovima u potrazi za komadom papira u koji ćete zamotati iskorištenu žvaku. Možda ste pokušali da je ubacite u kantu za otpatke samo da biste promašili i gledali kako pada na trotoar.
Zato je važno omogućiti ljudima da se na pravilan način riješe žvakaće gume. To znači manje ljepljivih ulica.
Za početak, mogu pomoći posebne kante za odlaganje žvaka koje bi bile zgodno raspoređene na problematičnim lokacijama. Dakle, radi se o kantama koje bi služile samo za žvakaće gume, a to mogu biti jednostavni spremnici ali i upadljiva, zanimljiva rješenja.
Roze kante za žvake firme Gumdrop iz Škotske je teško ne primijetiti. Za samo 12 sedmica, broj odbačenih žvaka koje bi završile na ulici je smanjen za 46% što je lokalnoj komunalnoj službi uštedjelo oko 13.000 KM. Da, daleko je jeftinije kupiti žvaku nego je sastrugati sa pločnika.
Firma Gumdrop ne samo da sakuplja žvakaće gume nego ih i reciklira u plastiku – a upravo od te plastike se može proizvesti još kanti za otpad, čaša, ili pak trzalica za gitaru!
Gumdrop kante se već mogu vidjeti na brojnim lokacijama širom Škotske, kao i na aerodromu Aberdeen Airport, Aberdeen zoni za unaprjeđenje poslovanja i na Univerzitetu u Glazgovu.
Misliš li da bi i naš grad mogao da ima ovako nešto?
Znaš li šta znači engleska riječ „upcycling“? Za razliku od riječi „recycling“, ona označava proces u kojem se nešto što se obično smatra otpadom pretvara ne samo u novu, čistu verziju sebe, već u nešto više, bolje i interesantnije. Staklo je veoma pogodan materijal za to. Od umjetničkih djela do kuća u kojima se staklene flaše koriste kao gradivni materijal koji pritom propušta svjetlost i različitim bojama daje posebnu draž prostoru.
Staklo se jako sporo razgrađuje u prirodi (milion godina!), a na deponijama još sporije jer je „zaštićeno“ drugim smećem. Srećom, relativno lako se reciklira. Uostalom, poznato ti je da mnogi proizvođači koriste sistem povratne ambalaže što znači da se iskorištena flaša može vratiti u tvorničko postrojenje, dezinficirati, i ponovo koristiti u istu svrhu. U domaćinstvu često čuvamo staklene tegle i flaše, ali ipak, na ulici često možemo vidjeti odbačeno staklo koje bi se itekako moglo iskoristiti, a time i uštedjeti.
Vrijednost otpadnog stakla na tržištu sekundarnih sirovina je približno 70 KM za 1000 kilograma.
Imaš li ideju kako pomoći da što manje stakla završi u prirodi? Ili možda ideju šta da radimo sa polomljenim staklom?
Jesi li nekad iskoristio staklenu ambalažu za nešto kreativno?
U Kantonu Sarajevo imamo pozitivan primjer reciklažnog dvorišta koje je otvoreno u oktobru prošle godine u okviru RCUO Smiljevići što je ujedno i prvo reciklažno dvorište u KS. Također, pozitivan primjer u BiH je primjer postavljenih uličnih kontejnera za odlaganje električnog i elektronskog otpada (e-otpad), kao rezultat saradnje nadležnih općina i ZEOS eko-sistema.
U 2017. godini u općini Centar ugrađeni su prvi podzemni kontejneri za papir, plastičnu ambalažu, staklo i preostali kućni otpad. Pozitivnih primjera ipak ima, ali da li je to dovoljno?